Kopanje željezne rude i proizvodnja željeza na području Ljubije traje od samog početka željeznog doba, a to je period od preko dvije hiljade i pet stotina godina najmanje pet vjekova prije nove ere. Feničani tragajući za zlatom i srebrom, a zatim za željezom, krenuli su uz obale Sredozemnog mora u sva područja bogata rudama, te tako su stigli i u naše krajeve. Izgradili su rudnike i talionice čija je tehnologija bila primitivna, ali primjerena tadašnjem vremenu.

Industrijska proizvodnja je u ljubijskoj metalogenetskoj oblasti započela 1916. godine, a značajniji napredak u proizvodnji željezne rude ostvaren je sredinom 20-og vijeka uvođenjem masovne eksploatacije i izgradnjom postrojenja za pripremu željeznih ruda. Omasovljenje rudarske proizvodnje omogućilo je izgradnju Centralnih rudišta, Istočnih rudišta i rudnika Omarska koji su poslovali u oviru RŽR “Ljubija” kao tri nezavisne tehničko-tehnološke cjeline na kojima se odvijela površinska eksploatacija i priprema ruda željeza.